Juha kao kompletan obrok

Konačno par dana normalnih temperatura zraka. Da je čitavo ljeto ovakvo, postalo bi mi četvrto omiljeno godišnje doba. Zasitne juhe i variva opet prijaju. 

Rijetko za obrok pripremam i juhu i glavno jelo i prilog i salatu. Radije pripremim jedno od toga, ili dvoje, a da to ipak bude kompletan obrok. 

Svaki dan nastojim jesti: 

• neku mahunarku ili proizvod od mahunarke, zbog proteina (zapravo aminokiseline lizina, proteina ima u svemu, ali onima koji se za unos proteina oslanjaju samo na žitarice može uzmanjkati lizina), zbog vlakana, antioksidansa, minerala...:
• grah (svih boja, i azuki, mung, crnooki grah)
• grašak (svježi i sušeni - polovice)
• slanutak
• leću (svih boja)
• mahune (zelene i žute)
• bob
• soju u zrnu, mladu zelenu soju, sojino mlijeko, tofu, tempeh (miso pastu i soja sos, no oni se koriste u manjim količinama)
• kikiriki, kikiriki maslac
• neku žitaricu (ili pseudožitaricu), ili pahuljice od žitarica, ili krumpir, ili kruh, zbog škroba kao glavnog izvora energije, zbog vlakana, minerala:
• ječam
• rižu (svih boja, svih oblika zrna)
• kukuruz, palentu
• heljdu
• proso
• quinou (zasad samo svijetlu, crvena i crna su mi puno preskupe)
• zob (i zobene pahuljice)
• pšenicu
• amaranth
• tjesteninu ili njoke
• krušne mrvice
• neko zeleno lisnato povrće (ili kupusnjače), zbog vitamina K, provitamina A i folne kiseline:
• kelj
• kupus (crveni, zeleni, savojski, mladi)
• kelj pupčar
• zelenu salatu (sve vrste, jedino iceberg ima nesto manje nutrijenata, ali ima i manje kalorija, pa jednostavno više pojedem)
• špinat
• rukolu
• matovilac
• blitvu
• raštiku
• kres
• potočarku
• poriluk
• začinsko bilje u većim količinama (primjerice, pesto)
• drugo povrće, zbog ostalih vitamina, minerala:
• luk
• mrkvu
• celer
• češnjak
• paprike, slatke i ljute
• rajčice
• krastavce
• tikvice, tikve razne
• patlidžane
• druge dijelove kupusnjača: brokulu, cvjetaču, korabicu, repu
• rotkvice: crvene i daikon (nisam se još usudila probati crnu)
• gljive razne (ubrajaju se u povrće, jer povrće nije botanička nego kulinarska kategorija)

Osim toga svaki dan nastojim jesti i sjemenke i/ili orašaste plodove zbog omega 3 i omega 6 esencijalnih masnih kiselina, minerala, a dobar su izvor i nekih vitamina (bademi su najbolji izvor vitamina E) i proteina; te voće zbog vitamina i minerala. To dvoje rjeđe stavim u juhu, a češće jedem kao desert, ali znam juhu od buče posuti tostiranim bučinim sjemenkama ili u ljute juhe od graha dodati avokado (ili u krem juhi koristim vegansko vrhnje od indijskih oraščića, kao nedavno u krem juhi od kopriva).

Da bi juha bila kompletan obrok, treba sadržavati mahunarku ili proizvod od mahunarke (može to biti i juha sa sojinim mlijekom ili juha s mljevenim kikirikijem), žitaricu ili krumpir ili proizvod od njih (može ju se zgusnuti zobenim pahuljicama, ili se, primjerice, juhu može jesti s kruhom), neko zeleno lisnato povrće i neko drugo povrće (luk će svakako biti u juhi, ali poželjno je koristiti još neko povrće).

Juha od ječma, cannellini graha i špinata

Sastojci (za 4 porcije):

2 srednje velike glavice luka (250 g)

4 štapića celera duga 15-20 cm (60 g)

4 manje mrkve (150 g, vizualno je zanimljivije ako su dvije mrkve žute)

2 čajne žličice ulja (9 g)

Jedna i pol čajna žličica soli (9 g)
175 g špinata (svježeg ili smrznutog u listićima, ne propasiranog)

3 šalice povrtnog temeljca za juhu (ili vode, ili mješavine temeljca i vode; 7.5 dl, 750 g)

2 čajne žličice sušenog mažurana (1.2 g)

1 čajna žličica pimenta (1.9 g)

2 jušne žlice svježeg ljupčaca (6 g), ako ga uspijete naći (umjesto ljupčaca možete upotrijebiti peršin ukoliko vam odgovara okusom)

350 g kuhanog ječma

350 g kuhanog cannellini graha (ili nekog drugog bijelog graha), ocijeđenog i ispranog

2 čajne žličice soja sosa (10 g)
2 jušne žlice svijetle miso paste (30 g)

Priprema:

Luk ogulite i narežite na tanke polumjesece, debljine 3-5 mm. Mrkve ogulite (ili ostružite), uzduž prepolovite i narežite na polukolutiće debljine 3-5 mm. Štapiće celera prerežite uzduž na 3-4 tanjih štapića i zatim narežite na sitne kockice. 

Na laganoj vatri pirjajte luk na ulju. Posolite luk i pirjajte dok ne ispari tekućina koju je pustio. Dodajte celer i pirjajte 2-3 minute. Dodajte mrkvu i špinat i pirjajte dok špinat ne povene (ili dok se smrznuti špinat ne odmrzne).

Dodajte temeljac za juhu, mažuran i piment i kuhajte na laganoj vatri dok mrkva ne omekša, 5-10 minuta. Dodajte ljupčac, ječam i cannellini grah. Promiješajte i kuhajte par minuta, samo da se zagriju dodani sastojci (jer su ječam i grah već kuhani).

Skinite s vatre. Pomiješajte miso pastu i soja sos, promiješajte (dodajte žlicu-dvije vode ako je potrebno) i dodajte u juhu. Dobro promiješajte da se miso pasta i soja sos ravnomjerno rasporede.

Napomena:

Miso je pasta od fermentirane soje i dodataka poput ječma ili riže (u SAD-u se može kupiti i miso pasta od slanutka za alergične na soju). Miso pastu možete kupiti u prodavaonicama zdrave hrane. Po želji u ovoj juhi možete koristiti i tamnu miso pastu, ali zbog intenzivnog okusa vjerojatno ćete morati smanjiti količinu. Svijetla miso pasta je jako fina i u namazima i u dresinzima za salatu. Finija mi je Mitoku svijetla miso pasta, koju sam prije kupovala u bio&bio, ali više je nema za kupiti, pa sad koristim njihovu Okinawa miso pastu. Miso se dodaje nakon kuhanja jer ako ga kuhate, gubi aromu. 

Palačinke od heljdinog brašna sa slatkom pastom od azuki graha

Jedno od omiljenih mi jela u kineskim restoranima su kuglice od rižinog brašna punjene slatkom pastom od azuki graha, obložene sezamom i pržene. Nisam se još odvažila pokušati ih sama pripremiti, više zbog prženja u dubokom ulju prema kojem imam averziju nego zbog komplicirane pripreme. 

Slatka pasta od azuki graha je popularna i u Japanu, gdje ju zovu an ili anko i sastojak je mnogih deserata. Jedan od popularnijih je dorayaki, palačinke (od običnog pšeničnog tijesta) punjene azuki pastom. Htjela sam da moje jelo bude zdravije, a budući da je heljda popularna u Japanu, ispekla sam heljdine palačinke. Iako se često svrstava u žitarice (i koristi na isti način), heljda je zapravo pseudožitarica i ne sadrži gluten, tako da su ove palačinke prikladne i za oboljele od celijakije.

Ovo jelo je desert, ali budući da je pripremljeno od mahunarke i sadrži puno proteina, može biti i kompletan obrok.

Palačinke od heljdinog brašna sa slatkom pastom od azuki graha

Sastojci (za 4 palačinke):

Slatka pasta od azuki graha:

500 g kuhanog, ocijeđenog, i ispranog azuki graha

prstohvat soli

100 g smeđeg šećera ili neki drugi zaslađivač po želji

Palačinke:

5 jušnih žlica sezama (oko 40 g; s crnim sezamom izgleda zanimljivije)

100 g heljdinog brašna

1 šalica vode (2.5 dl, 250 g)

Pola čajne žličice soli (3 g)

ulje za premazivanje tave

Priprema:

Slatka pasta od azuki graha:

Sve sastojke stavite u posudu za kuhanje. Kuhajte na laganoj vatri neprekidno miješajući i kuhačom (ili gnječilicom za pire krumpir) gnječeći grah dok se šećer ne rastali i pomiješa s grahom tako da nastane pasta (10-15 minuta).

Palačinke:

Sezam tostirajte. U veću zdjelu stavite heljdino brašno, vodu i sol. Dobro izmiješajte pjenjačom. Dodajte tostirani sezam i promiješajte. 

Papirnati ubrus namočite uljem. Tavu za palačinke ugrijte na srednje jakoj vatri, skinite ju s vatre, premažite uljem i zaimačom (šefljom, šefarkom, kaciolom) ulijte četvrtinu smjese. Naginjite tavu da se smjesa ravnomjerno rasporedi po dnu. Tavu vratite na vatru. Kad se palačinka na svim rubovima počne odvajati od tave, oprezno ju okrenite i pecite još minutu-dvije s druge strane. 

Na palačinku odmah rasporedite četvrtinu slatke paste od azuki graha i zarolajte ju.

Ponovite s preostalom smjesom. 

Napomena:

Slatku pastu od azuki graha možete propasirati kroz cjedilo da bude potpuno glatka (na japanskom: koshi-an) ili možete ostaviti kožice azuki graha u njoj, što daje zanimljiviju teksturu i više vlakana (tsubushi-an).

Azuki grah možete kupiti u svim prodavaonicama zdrave hrane i većim supermarketima. Heljdino brašno možete kupiti u Garden, Moj Bio i bio&bio poslovnicama i Internet trgovinama. U Mercatoru se prodaje Advent heljdino brašno, ali čujem da nije dobro (osobno ga nisam probala).

Veganski šlag na slici je Granovita sojin šlag u dozi pod tlakom koji se može kupiti u Mercatoru. 

Onigiri, furikake, i još jedna zabuna u hrvatskom jeziku

Jedno od najpopularnijih japanskih jela je onigiri, "loptica" od riže. Onigiri se priprema od japanske, tzv. sushi, riže kratkog zrna, koja je ljepljivija nego riža dugog zrna (ali, pazite, to nije ljepljiva, odnosno slatka riža). Za onigiri ne morate kupiti rižu koja je baš deklarirana kao sushi riža, ona je jako skupa, možete koristiti i drugu rižu kratkog zrna koja je namijenjena za pudinge. Osobno koristim ovu rižu.

Rižu kratkog zrna potrebno je skuhati prema uputama na pakiranju (Japanci kuhaju bez soli) i dok je još vruća vlažnim rukama oblikovati kuglice ili oblike koji vam se sviđaju. Moje ruke ne vole baratati vrućom rižom, tako da koristim kalupe, koje je također potrebno navlažiti vodom prije upotrebe i između svaka dva onigirija. Imam baš kalupe za onigiri / sushi, ali mogu se koristiti i kalupi za kolače. Uobičajen oblik je trokut (tj. prizma kojoj je baza trokut), ali pogrešno je vjerovanje da onigiri mora biti tog oblika. Kojeg god oblika ju napravite, loptica od riže je onigiri. Osim ako u rižu prvo umiješate ocat. U tom slučaju ste dobili sushi.

Onigiri se često nosi u lunch paketima, zbog čega ga se zna puniti ukiseljenim povrćem koje djeluje kao prirodni konzervans. Umeboshi (ume šljiva (koja je zapravo marelica) ukiseljena mliječno kiselim vrenjem poput kiselog kupusa) je vjerojatno najpopularnije punjenje, ali i ukras na površini (jer onda onigiri izgleda kao japanska zastava). Onigiri je uobičajeno umotati u traku nori alge, ali, ukoliko ga nećete odmah pojesti, nori se može previše namočiti i izgubiti hrskavost. Također, onigiri se može prepržiti na ulju ili posuti mješavinom začina za rižu koja se zove furikake.

Odozdo u smjeru kazaljke na satu: onigiri s umeboshi, onigiri s wasabi kikiriki furikake, onigiri sa spicy sesame furikake, onigiri s kikiriki Tabasco furikake, onigiri sa shiso furikake

Umeboshi i furikake čest su dodatak i običnoj kuhanoj riži u zdjelici.

Shiso

U bio&bio se može kupiti furikake koji sadrži prah lišća japanske začinske biljke shiso, umeboshi i sol. Ako volite umeboshi i ume ocat i ovaj furikake bi vam se morao svidjeti. Nažalost, cijena mu je paprena, ali nema mogućnosti da ga sami pripremimo. Koliko mi je poznato, u Hrvatskoj se ne prodaju niti ume niti shiso. Srećom, jedno pakiranje traje mjesecima.

Gomashio - sezam i sol

Najpoznatiji furikake je gomashio, mješavina prženog integralnog sezama i soli, koji se već dugo može kupiti i kod nas, u Mercatoru i prodavaonicama zdrave hrane. Gomashio je poprilično skup, i brzo se pojede jer je jako fin (za razliku od shiso praha može ga se jesti samog), ali jednostavno ga je pripremiti kod kuće. 

Potrebno je tostirati sezam. Može ga se tostirati u suhoj tavi, miješajući i pazeći da ne zagori, ali, jednostavnije je u mikrovalnoj pećnici.

Da biste tostirali sezam, stavite oko 100 g u zdjelicu namijenjenu kuhanju u mikrovalnoj pećnici i tostirajte na 800 W oko 4 minute. Tijekom tostiranja 2-3 puta otvorite pećnicu i promiješajte sezam (nemojte koristiti plastični pribor koji nije otporan na visoke temperature jer je sezam jako vruć). Sezam izvadite iz pećnice kad počne tamniti i razvije aromu. Pustite ga da se ohladi. Još neko vrijeme će se tostirati. Nakon nekih pola sata sezam usitnite u blenderu uz povremeno miješanje lopaticom, ili u tarioniku, dok otprilike 50% zrna nije samljeveno. Mljeveni tostirani sezam držite u hladnjaku da ne užegne. Ukoliko ga morate držati na sobnoj temperaturi, nemojte odmah samljeti ukupnu količinu nego samo koliko vam je potrebno. 

Da biste dobili gomashio, sezamu dodajte desetinu njegove mase soli, dakle, na 100 g sezama dodajte 10 g soli. 

Kikiriki - Tabasco furikake

Ovaj furikake je dosta vlažan, ali možete ga malo posušiti u mikrovalnoj pećnici. Koristite nezasoljen pržen kikiriki ili pržen u ljusci pa oljušten. Ne morate ljuštiti unutarnju crvenu kožicu, ona sadrži puno antioksidansa resveratrola. Kikiriki sameljite. Na svakih 10 g kikirikija dodajte 10 kapi Tabasco sosa. Dobro promiješajte i rasporedite po riži.

Wasabi kikiriki furikake

U blenderu sameljite wasabi kikiriki. Imajte na umu da je wasabi kikiriki poprilično zaslađen što možda ne osjetite dok ga jedete samog, ali na riži će se osjetiti. To ne mora biti problem. Mnogi komercijalni furikake sadrže šećer. Probajte, možda vam se svidi.

Spicy sesame furikake

Sastojci:
60 g tostiranog, djelomično mljevenog sezama
1 čajna žličica soli (6 g)
1 čajna žličica kumina (2 g)
1 čajna žličica kajenskog papra (2 g)
2 jušne žlice sušenog origana (6 g) 

Priprema:
Pomiješajte sve sastojke. Čuvajte u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku.

Napomena:

Kajenski papar marke Kotanyi možete kupiti u većini supermarketa.

Source: Ducros

Kumin nije isto što i kim. Pazite da ne upotrijebite krivi začin. Iako su sjemenke kumina (Cuminum cyminum) i kima (Carum carvi) sličnog izgleda, okusi su im različiti i ta dva začina ne pašu uz ista jela. Nažalost, u Hrvatskoj se kumin i kim toliko često brkaju da se krivo prevode čak i nazivi na deklaracijama. Jedini kumin za kojeg pouzdano znam da se u Hrvatskoj može kupiti je marke Ducros i, pogodite što, na hrvatskoj deklaraciji je preimenovan u kim. Kumin marke Ducros, pogrešno deklariran kao kim, možete kupiti u Konzumu, Intersparu, a vjerojatno i u drugim većim supermarketima.

Prije nekoliko mjeseci pisala sam o pogrešnom nazivanju savojskog kupusa keljom u hrvatskom jeziku, a bojim se da te dvije zabune nisu ni izdaleka sve čime hrvatski jezik može ljudima upropastiti ručak. 

Dakle, da ponovim, za ovaj furikake trebate koristiti začin na čijoj ambalaži na hrvatskom jeziku piše "kim", ali samo zato jer se zapravo radi o kuminu koji je pogrešno deklariran kao kim. Ako odlijepite etiketu na hrvatskom jeziku, vidjet ćete da ispod piše "cumin". Nemojte koristiti začin nekog drugog proizvođača na kojem piše "kim" jer se gotovo sigurno radi baš o kimu, a ne o kuminu. 

 

Bio&bio u svojoj Internet trgovini prodaje začin koji je deklariran kao kumin, no, nisam ga probala, tako da ne mogu sa sigurnošću ustvrditi radi li se o kimu ili kuminu. Budući da bio&bio ima i začin deklariran kao kim istog proizvođača, optimistična sam. Ako netko proba, neka javi jesu li taj kumin i kim ispravno deklarirani.

Sezam - nori furikake

Meni omiljeni furikake uz gomashio sadrži i algu nori koja daje vrlo umami okus. Iako koristim već tostiranu nori Blue Dragon (koju se može kupiti u svakom supermarketu), prije usitnjavanja ju volim još par sekundi tostirati, i opet, u mikrovalnoj pećnici. Tako tostiranu ju je lako smrviti među prstima, a posao dovršava blender. 

Algu, sezam i sol obično miješam neposredno prije stavljanja na rižu (ili na samoj riži), ali ukoliko želite odmah pripremiti mješavinu, na 100 g sezama i 10 g soli idu 3 lista nori alge. 

Sezam - nori - shiso furikake

Umjesto soli kao sastojak za ovaj furikake ponekad upotrijebim shiso furikake iz bio&bio. Ako sastojke na rižu dodajem odvojeno, sol ili shiso furikake koji ju sadrži pospem direktno na rižu, a ostale sastojke iznad.

Varivo od mješavine mahunarki

Ovo je jedno od omiljenih mi variva. Uvijek ga pripremim toliko da ga imam za više dana. Može se i zamrznuti u porcijama te po potrebi odmrzavati u mikrovalnoj pećnici (ili na štednjaku). Recept je dovoljan za 5-6 porcija.

Varivo od mješavine mahunarki

Sastojci:

200 g suhe mješavine mahunarki (ili, još bolje, mješavine mješavina mahunarki), ako u mješavini ima i žitarica, poput ječma, tim bolje

75 g suhih mahunarki kojih nema u gornjoj mješavini, primjerice azuki, leća, mung grah, slanutak, u biti, upotrijebite sve mahunarke koje imate, a nisu toliko velike da se moraju dulje kuhati

1 jušna žlica (14 g) ulja, maslinovog ili nekog ulja neutralnog okusa (suncokretovog, repičinog)

3 srednje velike glavice luka (350 g), narezane na tanke polumjesece

4-6 mrkvi (300 g), narezanih na kolutiće ili kockice
40 g korijena celera, narezanog na sitne kockice, stranice nekoliko mm

40 g pastrnjaka, narezanog na sitne kockice, stranice nekoliko mm 

3 manja ili 2 veća režnja češnjaka (9 g), zgnječena

200 g dimljenog tofua, narezanog na kvadre stranica 1 do 1.5 cm
1 čajna žličica pimenta

1 čajna žličica soli

3 prstohvata (1 g) sušenog mažurana

1/4 čajne žličice mljevenog crnog papra, ili, ako ste sigurni da se nitko drugi neće buniti, zapaprite prema ukusu
3 prstohvata sušenog ljupčaca, ako ga uspijete naći

3 prstohvata sušenog čubra, ako ga uspijete naći

2 litre vode

pola litre pasirane rajčice

začini po želji za ukrašavanje

Priprema:

Ovo varivo se priprema u ekspres loncu. Moguće ga je pripremiti i u običnom loncu, ali, čak i namočenom grahu potrebna su 3 sata da se u njemu skuha. Ako imate živaca čekati 3 sata, nadgledati, paziti da ne iskipi, dodavati vodu kad ispari, povremeno promiješati, samo naprijed. 

Večer prije pomiješajte sve suhe mahunarke i smjese mahunarki koje koristite, operite ih u nekoliko voda i namočite. Ujutro ocijedite vodu i operite namočene mahunarke. Tako ćete smanjiti probavne probleme koje mahunarke znaju uzrokovati nenaviklima na njih. 

U ekspres loncu na laganoj vatri pirjajte luk na ulju. Posolite luk da pusti vodu, ili upotrijebite non-stick trik Tala Ronena. 

Nakon 3 minute dodajte dimljeni tofu. Nastavite pirjati dok ne ispari tekućina. Dodajte mrkvu, celer i pastrnjak i pirjajte još jednu minutu pazeći da ne zagori. 

Dodajte sve ostale sastojke osim pasirane rajčice, zatvorite i, nakon što se postigne funkcionalni tlak, kuhajte 55 minuta (pri tlaku 50 kPa iznad atmosferskog, ukoliko vaš lonac radi na drugačijem tlaku, konzultirajte korisnički priručnik). 

Kad kuhanje završi, nemojte otpuštati tlak, pustite ga da prirodno padne, u protivnom bi kožice na grahu mogle popucati (ako se to i dogodi, okus je i dalje u redu, jedina posljedica je narušena estetika). Nakon što tlak padne na atmosferski, otvorite lonac i umiješajte pasiranu rajčicu. 

Servirajte u zdjelice i pospite chilijem ili, poput mene, Kotanyi chili mješavinom začina (koja sadrži i kumin, češnjak, origano). Onima koji ne vole ljuto pospite slatkom mljevenom začinskom paprikom.

Napomena:

Mješavine mahunarki, od kojih neke sadrže i žitarice, mogu se kupiti u većini prodavaonica u Hrvatskoj, a Mercator i Konzum imaju čak i svoje trgovačke marke mješavina mahunarki.

Anticipirani FAQ:

Q: Dobro, a zašto ti u skoro svako jelo stavljaš mažuran i piment?

A: Zato jer su fini, zato jer pašu i zato jer su jako dobri antioksidansi. Ali, zaista, ta dva začina zajedno stavljam samo u variva i juhe, ajde, i pokoje umake. Mažuran ne stavljam u slatka jela. U dinstance ne stavljam niti jednog od njih. U salate, možda sam koji put stavila mažuran, ali piment još nisam.

Q: A gdje da nađem ljupčac?

A: Nedavno sam kupila živu biljku u Billi. Također, neki uzgajivači bilja ga prodaju. Uspjela sam ga jednom kupiti na FloraArtu. Suh Kotanyi ljupčac kupujem u Austriji (znam znam, ne bih trebala pisati takve stvari na ovom blogu). Suho začinsko bilje se može zamijeniti svježim, tako da ga se doda volumno triput više (umjesto jedne čajne žličice suhog bilja jedna jušna žlica (koja je volumena 3 čajne žličice) svježeg bilja) i to pred kraj kuhanja (poneko svježe začinsko bilje ima toliko različit okus od sušenog da su im i upotrebe različite, no, svježi ljupčac paše u juhe i variva). Mnoge mješavine začina za juhe sadrže ljupčac. Ako dodajete takvu mješavinu, a ona sadrži sol, smanjite količinu soli koju posebno dodajete. Ljupčac neki uzgajivači nazivaju "vegeta" jer ga komercijalna mješavina začina Vegeta sadrži. Ali, nema ljupčac okus po Vegeti, nego Vegeta ima okus po ljupčacu. 

Q: A čubar, gdje da nađem čubar?

A: U Sloveniji, ili u Austriji, ili u mješavinama začina. Kotanyi provansalska mješavina začinskog bilja, koju se može kupiti u manje više svakoj prodavaonici hrane, sadrži čubar. Ovo varivo s tom mješavinom umjesto čubra je također jako fino. Isprobano više puta.