Showing posts with label poriluk. Show all posts
Showing posts with label poriluk. Show all posts

2012-03-28

Krem juha od krumpira i poriluka

Ovo je jedna od omiljenih mi juha. Četiri puta sam ju pripremala u posljednja četiri tjedna, i to svaki put dovoljno za više dana. Krumpir mi je inače omiljena hrana i mogla bih ga jesti svaki dan, za svaki obrok.

Svjesna sam da se krem juhama u pravilu nazivaju juhe koje sadrže vrhnje, no taj naziv je sve više uobičajen i za juhe koje su zgusnute samim povrćem (pire juhe). (Biljno) vrhnje je ovdje zaista nepotrebno. 

Krem juha od krumpira i poriluka (C) Enola Knezevic 2012

Krem juha od krumpira i poriluka

Sastojci (za 5 porcija):
700 g oguljenih krumpira (6 krumpira srednje veličine)
350 g poriluka
1 jušna žlica ulja (14 g)
2.5 čajne žličice soli (15 g)
3 prstohvata sušenog mažurana (1 g)
pola čajne žličice mljevenog pimenta (1 g)
1 čajna žličica soja sosa (1 g)
Litra i pol vode
Svježi vlasac za ukrašavanje

Priprema:
Oguljene krumpire narežite na ploške debljine najviše 1 cm. Potopite ih u vodu da ne oksidiraju dok dođu na red.

Poriluk prepolovite uzduž i operite pod mlazom vode, odvajajući slojeve jer se među njih zna zavući zemlja. Narežite na polukolutiće debljine 0.5-1 cm. Ako je poriluk jako mokar, možete upotrijebiti centrifugu za salatu da ga osušite.

Trebat će vam lonac za kuhanje u kojem se dvije i pol litre tekućine može kuhati bez prekipljavanja. Ako nemate non-stick posudu te veličine, možete pokušati non-stick trik poznatog kuhara Tala Ronnena: posuti sol po dnu posude, grijati jednu minutu, dodati ulje, grijati još pola minute i tek onda dodati povrće. Postupila sam tako nekoliko puta, i, u mojim jeftinim posudama (i sa Sanusolom kojeg koristim umjesto soli) nikad ne bude toliko non-stick kao u pravom non-stick posuđu.

Ugrijte ulje i na laganoj vatri pirjajte poriluk, lagano ga posolivši i uz neprekidno miješanje. Kad ispari voda koju je pustio poriluk, dodajte sve ostale sastojke osim vlasca. Voda bi trebala prekriti krumpir za nekoliko centimetara. Kuhajte na laganoj vatri dok krumpir ne omekša, dvadesetak minuta.

Pustite da se malo ohladi i štapnim mikserom na najmanjoj brzini lagano usitnite otprilike 2/3 krumpira i poriluka. Pazite da ne pretjerate s blendanjem jer ćete dobiti ljepilo. Ukoliko ne posjedujete štapni mikser, 2/3 juhe ulijte u posudu multipraktika ili blendera i pulsirajućim načinom rada usitnite, pazeći da ne pretjerate. Vratite u posudu i sve promiješajte.

Poslužite juhu u zdjelicama ukrašenu svježim vlascem.

Juha se može čuvati u hladnjaku najmanje 3 dana, ali vjerojatno ćete ju pojesti ranije.

Napomena:
Mljeveni piment možete kupiti u Konzumu i Mercatoru.

2011-12-24

Blagdansko glavno jelo

Stock illustration: Candy Cane by voodoo4u2n on sxc.hu
Neki vegani za blagdane žele da ih glavno jelo izgledom i okusom podsjeća na blagdanska glavna jela na koja su navikli u svojim preganskim danima, mesne pečenke (a ja sam se rano sjetila napisati ovaj post :> ). No, kod nas se ne može kupiti niti Tofurky niti Field Roast. Lako je veganima u SAD-u impresionirati goste nevegane.

Zato sam isprobala ovaj recept za nut roast, bezmesnu štrucu od orašastih plodova. Koristila sam ekstrakt kvasca, no, kako ga je teško naći u Hrvatskoj (ako ne i nemoguće), umjesto njega možete koristiti soja sos, ili možete njega i vodu zamijeniti bilo kojim temeljcem za juhu. Koristila sam 200 g oraha, 200 g badema, 2 brazilska oraščića (izvor selena), nešto kikirikija (neslanih peženih u ljusci i onda oguljenih) i nešto indijskih oraščića. Ova bezmesna štruca mogla bi vam se svidjeti čak i ako su vam se, kao meni, nekad davno zgadile mesne štruce. Radila bih ju i češće, samo da nije toliko kalorična.

I još sam sam isprobala seitan pečenku punjenu shiitake gljivama i porilukom najpoznatije autorice veganskih kuharica, Ise Chandre Moskowitz. Iako se divim njezinim tehnikama i stilu pisanja kojim ih prikazuje jednostavnim (tako da se i početnici odvaže isprobati ih), imam nešto drugačiji ukus kad je u pitanju začinsko bilje.

Zeznuvši se jednom davno slijedeći u slovo njen recept za paprikaš, u kojem su se na kraju mogli osjetiti samo vino i timijan, znala sam da trebam smanjiti količinu timijana u punjenju. Nisam imala svježeg, pa sam te dvije žlice svježeg timijana zamijenila jednom žličicom sušenog timijana i jednom žličicom mog omiljenog sušenog mažurana.

U samom seitanu sam ostavila sušeni timijan. Kako nisam imala komoračevih sjemenki, upotrijebila sam anis. Dosta se osjeti. Možda je komorač blaži, možda sam trebala prepoloviti količinu. Anis sam dosad koristila samo u čajevima, kompotima i kuhanom vinu, nikad u slanim jelima (zvjezdasti anis sam koristila u slanim jelima), tako da me poneki zalogaj podsjeti na slatkiše. Ako niste ludi za komoračem, ili anisom, pripazite što radite.

Kako se pinto grah ne može kupiti kod nas, a Isa je napisala da ga koristi jer seitanu daje ružićastu boju, upotrijebila sam crveni grah iz konzerve. I, uspjela sam zaboraviti maslinovo ulje u seitanu. Ispao je suh izvana, ali umak rješava problem. Ipak, vi nemojte izostaviti maslinovo ulje i slijedite upute o polijevanju pečenke temeljcem. Sve u svemu, ova pečenka je jako fina, s umakom ili bez njega.

Adventovo glutensko brašno (vital wheat gluten) možete kupiti u Mercatoru. Delikatesni francuski kvasac (nutritional yeast) možete kupiti u Moj Bio i u Bio&bio prodavaonicama zdrave hrane (i Internet trgovinama).

A umak? Nakon izrade pečenke, ostalo mi je 115 g crvenog graha iz konzerve. Izmiksala sam ga s jednom šalicom (250 g) jušnog temeljca, dodala žličicu Kotanyi provansalskog začinskog bilja (znam znam, još timijana, ali htjela sam umak sličnog okusa), žličicu Kotanyi granula luka, dvije žlice soja sosa i jednu žlicu rižinog brašna (može se koristiti i neko drugo brašno, ili nešto manje kukuruznog škroba). Zagrijavala sam mješavinu na laganoj vatri miješajući pjenjačom dok se nije zgusnula. 

Također možete napuniti Hokkaido tikvu punjenjem za seitan pečenku (ili nekim drugim) i peći ju dok ju ne bude lako probosti čačkalicom.

Sretni blagdani!