Krem juha od pečenog povrća; vegansko kiselo vrhnje

Juha od kuhanog povrća je fina, ali karamelizirano pečeno povrće daje posebnu aromu i umami okus. Vegansko kiselo vrhnje kontrast je slatkoći pečenog povrća. 

Krem juha od pečenog povrća s veganskim kiselim vrhnjem

Krem juha od pečenog povrća

Sastojci (za 4 porcije):
400 g očišćene mrkve
150 g očišćenog pastrnjaka
150 g očišćenog gomolja celera
400 g očišćenog luka
2 jušne žlice ulja (28 g)
1 l povrtnog temeljca
1 čajna žličica soli (6 g)
1 čajna žličica sušenog mažurana
1 recept (220 ml) veganskog kiselog vrhnja (recept slijedi)
svježe mljeveni papar
svježi peršin

Priprema:
Ugrijte pećnicu na 200°C. Manje očišćene glavice luka prerežite na po 4 dijela, a veće na po 8 dijelova. Ostalo povrće narežite na ploške ili kolutiće debljine pola centimetra do najviše 1 cm.

Pomiješajte povrće, dodajte ulje, dobro promiješajte, rasporedite na lim za pečenje obložen neprijanjajućom podlogom ili papirom za pečenje i pecite sat vremena.

Ugrijte povrtni temeljac kojem ste dodali sol i sušeni mažuran do vrenja. Dodajte mu još vruće pečeno povrće i prokuhajte 5 minuta. Ugasite vatru.

Štapnim mikserom ili u posudi blendera ili multipraktika usitnite juhu. Dodajte još povrtnog temeljca ili vode ako je potrebno. Smjesa ne mora biti potpuno glatka, malo teksture je dobrodošlo.

Kušajte juhu, te dodajte još soli ako je potrebno. Popaprite po želji.

Rasporedite juhu u duboke tanjure. Na vrh svakog tanjura juhe dodajte vegansko kiselo vrhnje i ukrasite svježim peršinom.

Napomena:
Juhu je bolje poslužiti u dubokim tanjurima nego u zdjelicama tako da svaki zalogaj sadrži i kiselo vrhnje.


Vegansko kiselo vrhnje

Sastojci (za 4 porcije):
jedno pakiranje od 200 ml Alpro ili nekog drugog sojinog vrhnja za kuhanje

4 čajne žličice limunovog soka (20 g)

Priprema:
Dodajte limunov sok sojinom vrhnju. Pjenjačom brzo izmiješajte da se limunov sok dobro rasporedi jer kiselina uzrokuje zgrušavanje sojinog vrhnja.

Napomena:
Umjesto sojinog vrhnja možete upotrijebiti i vegansko vrhnje od indijskih oraščića. 

Pohane zelene rajčice; veganska mlaćenica

Ako ste rajčice posadili prekasno, ili je hladnije kišno vrijeme došlo ranije nego što je uobičajeno, morat ćete ih ubrati dok su još zelene da ne propadnu. Vjerojatno najpopularniji način za iskoristiti ih je američko južnjačko jelo pohane zelene rajčice. 

Kao mokru smjesu za pohanje u receptu za celer šnicle koristila sam vegansku zamjenu za umućena jaja, a kod pohanja zelenih rajčica obično se koristi mlaćenica (buttermilk) pa zato u ovom receptu koristim vegansku mlaćenicu.

Pohane zelene rajčice sa sweet chili umakom

Pohane zelene rajčice

Sastojci (za 5 porcija):

500 g očišćenih zelenih rajčica, narezanih na kriške debljine oko 1 cm

50 ml veganske mlaćenice (recept slijedi)

1/4 čajne žličice soli (1.5 g)

100 g krušnih mrvica

3 jušne žlice delikatesnog francuskog kvasca (oko 15 g)

svježe mljeveni crni papar

2 jušne žlice ulja (28 g)

Priprema:

Ugrijte pećnicu na 200°C. Lim za pečenje obložite papirom za pečenje ili neprijanjajućom podlogom, te kistom premažite uljem. 

U zdjelici umiješajte sol u vegansku mlaćenicu. U tanjuru pomiješajte krušne mrvice i delikatesni francuski kvasac te popaprite po želji. 

Kriške rajčice umočite u vegansku mlaćenicu, otresite, i uvaljajte u krušne mrvice da se oblože jednolično sa svih strana. Slažite ih na obložen i nauljen lim. 

Kad ste sve krište rajčice obložili smjesom za pohanje i složili na lim za pečenje, kistom premažite kriške rajčice uljem s gornje strane, pazeći da ne poremetite smjesu za pohanje.

Pecite dok rajčice ne omekšaju, oko 30 minuta.

Poslužite sa sweet chili umakom, slatko kiselim umakom ili veganskim tartarom.

Napomena:

Sweet chili i slatko kiseli umak možete pronaći u hipermarketima, na policama s etničkim proizvodima.

Nisu sve krušne mrvice veganske. Za svaki slučaj provjerite sastav prije kupnje.

Ostat će vam nešto suhe smjese za pohanje. Čuvajte ju na sobnoj temperaturi i iskoristite sljedeći put kad budete pohali. 

Veganska mlaćenica

Sastojci (za 275 ml):

1 šalica sojinog mlijeka (250 ml)

1 jušna žlica jabučnog octa ili limunovog soka (15 ml)

Priprema:

Pjenjačom pomiješajte sastojke. Pustite da mješavina stoji 20 minuta prije upotrebe u receptima.

Veganska "Nutella"

Nakon pregleda veganskih čokoladnih i čokoladno-lješnjakastih namaza dostupnih u Hrvatskoj, evo i recepta za domaći veganski čokoladno-lješnjakasti namaz (vegansku gianduiu ili "Nutellu") od svega 2 sastojka.

Maslac od lješnjaka

Nemam moćan blender poput Vitamixa ili BlendTeca i dugo sam bila uvjerena da u svom slabijem blenderu ne mogu pripremiti maslace od orašastih plodova, dok se jednog dana nisam odvažila pustiti ga da radi 10 minuta. Naravno, pritom moram paziti da se ne pregrije i povremeno lopaticom pogurati lješnjake (ili koje već orašaste plodove), koji su se zalijepili uz stijenke, prema oštrici. Od uobičajenih orašastih plodova najlakše je pripremiti maslac od lješnjaka, jer za njega ne treba dodavati ulje, najbrže je gotov i najmekši je (čak i kad ga se drži u hladnjaku). Brže je ako se krene od mljevenih lješnjaka (kupovnih ili mljevenih u mlincu za orahe).

Veganski čokoladno-lješnjakasti namaz (60% lješnjaka)

Sastojci:

300 g lješnjaka

200 g veganske čokolade za kuhanje

Priprema:

Ukoliko krećete od cijelih netostiranih lješnjaka, najprije ih tostirajte (upute za tostiranje u mikrovalnoj pećnici). Oljuštite ih ako želite blaži okus. Sameljite lješnjake u mlincu za orahe. Ako nemate mlinac za orahe, maslac možete pripremiti i od cijelih lješnjaka, ali to duže traje, veća je opasnost da će se blender pregrijati, treba krenuti od niže brzine blendera, i treba češće miješati lješnjake u posudi blendera.

Mljevene lješnjake stavite u posudu blendera i uključite blender na najveću brzinu (ukoliko imate jako moćan blender, držite se uputa za njega). Lopaticom potiskujte lješnjake prema oštricama blendera pazeći da oštrice ne zahvate lopaticu. Možete i isključiti blender svaki put, ali onda izrada maslaca od lješnjaka puno duže traje. Nakon nekog vremena primijetit ćete da se na dnu ruba posude počela nakupljati masna smjesa, to je maslac od lješnjaka, iako još uvijek jako zrnat. Cilj je sve lješnjake pretvoriti u takvu smjesu, i zbog toga je potrebno miješati i potiskivati sadržaj prema dolje. Mom blenderu za to treba 5 minuta, a nakon toga ga ostavim raditi još 5 minuta da što više usitni mrvice lješnjaka u maslacu.

Kad je maslac od lješnjaka gotov, ali još uvijek topao od miješanja i vrlo tekuć, dodajte čokoladu za kuhanje. To možete učiniti na dva načina. Možete rastaliti čokoladu za kuhanje kao za čokoladnu glazuru, dakle pazeći da se ne pregrije jer to uništi teksturu, dodati u blender maslacu od lješnjaka i sve izmiješati u jednoličnu smjesu. Ili, možete dok blender miješa topao maslac od lješnjaka dodavati naribanu čokoladu za kuhanje, koju će toplina maslaca od lješnjaka odmah rastaliti.

Ako imate hladan (ili kupovni) maslac od lješnjaka, možete ga malo podgrijati (najbolje u mikrovalnoj pećnici, u intervalima od po 10 sekundi i svaki put provjeriti temperaturu, jer ulje se u mikrovalnoj grije puno brže nego voda) i u njega umiješati naribanu čokoladu.
 

Domaći maslac od lješnjaka (lijevo) i domaći veganski čokoladno-lješnjakasti namaz

Napomena:

Budući da u njih nismo dodali ništa što sadrži značajnu količinu vode, maslac od lješnjaka i čokoladno-lješnjakasti namaz mogu stajati tjednima na sobnoj temperaturi, ili u hladnjaku, ali malo je vjerojatno da će vam toliko dugo potrajati.

Gotov maslac od lješnjaka može se kupiti u bio&bio i Mercatoru, ali cijena mu je paprena.

Ako vam je okus namaza sa 60% lješnjaka prejak, slobodno dodajte više čokolade za kuhanje. Možete upotrijebiti i čokoladu s većim udjelom kakaa, no namaz će tad biti čvršći i bit će ga teže namazati na kruh.

Većina čokolada za kuhanje je veganska, ali za svaki slučaj provjerite sastav. 

Izjava o odricanju od odgovornosti:

Pridržavajte se uputa za upotrebu blendera. Blender uvijek koristite na instalacijama (uključujući produžne kablove) primjerenim struji koju generira. Ukoliko se blender previše zagrije, isključite ga i pustite ga da se ohladi. Koristite zaštitu za uši. Ne odgovaram za skurene blendere, vodove, ili druge aparate priključene na istim vodovima s blenderima, kao niti za oštećenja sluha uzrokovana bukom blendera.

Kres i o zamrzavanju tofua

Ove riže se sjećate iz furikake posta:

Ali, koji su to prilozi uz rižu? Tofu prepoznajete, no to nije običan tofu. 

Blok tofua sam najprije zamrznula u njegovom pakiranju. Zamrzavanje mijenja teksturu tofua, čini ga zrnatijim, izvlači vodu iz njega i uzrokuje da bolje upija marinadu. Tofu je potrebno držati u zamrzivaču barem 48 sati, a može ga se držati mjesecima. Ukoliko naiđete na rasprodaju tofua zbog skorog isteka roka trajanja, kupite onoliko koliko vam stane u zamrzivač, isplati se. 

Da biste odmznuli smrznuti tofu, večer prije ga stavite u hladnjak, ili ga možete na brzinu odmrznuti u mikrovalnoj pećnici. Iz tako odmrznutog tofua jednostavno je istisnuti vodu, a možete ga i prešati, što sam opisala u ovom receptu. Zatim tofu marinirajte u marinadi po izboru. Ovdje sam koristila samo kupovni teriyaki sos.

Pržite na srednje jakoj vatri na malo ulja s obje strane minutu-dvije.

A što je to na tofuu? 

To je kres, vrsta kupusnjača. Kres je vjerojatno najjednostavnije uzgojiti kod kuće od svih biljaka.

Ima lagano papreni okus, poput svoje rođakinje potočarke. Fin je i u sendvičima i salatama. Količina posuta po tofuu na prvoj slici ima svega 4 kcal, ali zadovoljava 75% preporučenog dnevnog unosa vitamina K.

Odustala sam od klijanja kresa jer je sjemenke nemoguće isprati zbog gela kojeg ispuštaju, a ako ih ne ispirem (što nije potrebno prema nekim uputama), ne usuđujem ih se ni jesti. Zato uzgajam mladice. Posijem ih po tankom sloju zemlje na tanjuru i nekoliko puta na dan poprskam vodom. Držim ih na prozorskoj dasci. Nakon tjedan dana mladice su spremne za jelo. Kad su visoke 5 cm, odrežem ih škarama i operem u cjedilu. Osušim ih laganim tapkanjem kuhinjskom krpom da ne bi previše smočile jelo i pospem po kojem god jelu. Znam ih čak i same jesti.

Sjeme kresa za klijanje i klice kresa možete kupiti u Moj Bio prodavaonici i Internet trgovini. Sjeme kresa prodaje i Biodar Internet trgovina sirove hrane. Teriyaki sos marke Kikkoman možete kupiti u svakom većem supermarketu. Teriyaki sos možete i sami napraviti tako da pomiješate jednake količine soja sosa i mirina - slatkog vina od riže za kuhanje. Iako je lakše naći gotov teriyaki sos nego mirin, mirin je dobro imati za japanska jela. Možete ga kupiti u Mercatoru, bio&bio i Gardenu.

Onigiri, furikake, i još jedna zabuna u hrvatskom jeziku

Jedno od najpopularnijih japanskih jela je onigiri, "loptica" od riže. Onigiri se priprema od japanske, tzv. sushi, riže kratkog zrna, koja je ljepljivija nego riža dugog zrna (ali, pazite, to nije ljepljiva, odnosno slatka riža). Za onigiri ne morate kupiti rižu koja je baš deklarirana kao sushi riža, ona je jako skupa, možete koristiti i drugu rižu kratkog zrna koja je namijenjena za pudinge. Osobno koristim ovu rižu.

Rižu kratkog zrna potrebno je skuhati prema uputama na pakiranju (Japanci kuhaju bez soli) i dok je još vruća vlažnim rukama oblikovati kuglice ili oblike koji vam se sviđaju. Moje ruke ne vole baratati vrućom rižom, tako da koristim kalupe, koje je također potrebno navlažiti vodom prije upotrebe i između svaka dva onigirija. Imam baš kalupe za onigiri / sushi, ali mogu se koristiti i kalupi za kolače. Uobičajen oblik je trokut (tj. prizma kojoj je baza trokut), ali pogrešno je vjerovanje da onigiri mora biti tog oblika. Kojeg god oblika ju napravite, loptica od riže je onigiri. Osim ako u rižu prvo umiješate ocat. U tom slučaju ste dobili sushi.

Onigiri se često nosi u lunch paketima, zbog čega ga se zna puniti ukiseljenim povrćem koje djeluje kao prirodni konzervans. Umeboshi (ume šljiva (koja je zapravo marelica) ukiseljena mliječno kiselim vrenjem poput kiselog kupusa) je vjerojatno najpopularnije punjenje, ali i ukras na površini (jer onda onigiri izgleda kao japanska zastava). Onigiri je uobičajeno umotati u traku nori alge, ali, ukoliko ga nećete odmah pojesti, nori se može previše namočiti i izgubiti hrskavost. Također, onigiri se može prepržiti na ulju ili posuti mješavinom začina za rižu koja se zove furikake.

Odozdo u smjeru kazaljke na satu: onigiri s umeboshi, onigiri s wasabi kikiriki furikake, onigiri sa spicy sesame furikake, onigiri s kikiriki Tabasco furikake, onigiri sa shiso furikake

Umeboshi i furikake čest su dodatak i običnoj kuhanoj riži u zdjelici.

Shiso

U bio&bio se može kupiti furikake koji sadrži prah lišća japanske začinske biljke shiso, umeboshi i sol. Ako volite umeboshi i ume ocat i ovaj furikake bi vam se morao svidjeti. Nažalost, cijena mu je paprena, ali nema mogućnosti da ga sami pripremimo. Koliko mi je poznato, u Hrvatskoj se ne prodaju niti ume niti shiso. Srećom, jedno pakiranje traje mjesecima.

Gomashio - sezam i sol

Najpoznatiji furikake je gomashio, mješavina prženog integralnog sezama i soli, koji se već dugo može kupiti i kod nas, u Mercatoru i prodavaonicama zdrave hrane. Gomashio je poprilično skup, i brzo se pojede jer je jako fin (za razliku od shiso praha može ga se jesti samog), ali jednostavno ga je pripremiti kod kuće. 

Potrebno je tostirati sezam. Može ga se tostirati u suhoj tavi, miješajući i pazeći da ne zagori, ali, jednostavnije je u mikrovalnoj pećnici.

Da biste tostirali sezam, stavite oko 100 g u zdjelicu namijenjenu kuhanju u mikrovalnoj pećnici i tostirajte na 800 W oko 4 minute. Tijekom tostiranja 2-3 puta otvorite pećnicu i promiješajte sezam (nemojte koristiti plastični pribor koji nije otporan na visoke temperature jer je sezam jako vruć). Sezam izvadite iz pećnice kad počne tamniti i razvije aromu. Pustite ga da se ohladi. Još neko vrijeme će se tostirati. Nakon nekih pola sata sezam usitnite u blenderu uz povremeno miješanje lopaticom, ili u tarioniku, dok otprilike 50% zrna nije samljeveno. Mljeveni tostirani sezam držite u hladnjaku da ne užegne. Ukoliko ga morate držati na sobnoj temperaturi, nemojte odmah samljeti ukupnu količinu nego samo koliko vam je potrebno. 

Da biste dobili gomashio, sezamu dodajte desetinu njegove mase soli, dakle, na 100 g sezama dodajte 10 g soli. 

Kikiriki - Tabasco furikake

Ovaj furikake je dosta vlažan, ali možete ga malo posušiti u mikrovalnoj pećnici. Koristite nezasoljen pržen kikiriki ili pržen u ljusci pa oljušten. Ne morate ljuštiti unutarnju crvenu kožicu, ona sadrži puno antioksidansa resveratrola. Kikiriki sameljite. Na svakih 10 g kikirikija dodajte 10 kapi Tabasco sosa. Dobro promiješajte i rasporedite po riži.

Wasabi kikiriki furikake

U blenderu sameljite wasabi kikiriki. Imajte na umu da je wasabi kikiriki poprilično zaslađen što možda ne osjetite dok ga jedete samog, ali na riži će se osjetiti. To ne mora biti problem. Mnogi komercijalni furikake sadrže šećer. Probajte, možda vam se svidi.

Spicy sesame furikake

Sastojci:
60 g tostiranog, djelomično mljevenog sezama
1 čajna žličica soli (6 g)
1 čajna žličica kumina (2 g)
1 čajna žličica kajenskog papra (2 g)
2 jušne žlice sušenog origana (6 g) 

Priprema:
Pomiješajte sve sastojke. Čuvajte u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku.

Napomena:

Kajenski papar marke Kotanyi možete kupiti u većini supermarketa.

Source: Ducros

Kumin nije isto što i kim. Pazite da ne upotrijebite krivi začin. Iako su sjemenke kumina (Cuminum cyminum) i kima (Carum carvi) sličnog izgleda, okusi su im različiti i ta dva začina ne pašu uz ista jela. Nažalost, u Hrvatskoj se kumin i kim toliko često brkaju da se krivo prevode čak i nazivi na deklaracijama. Jedini kumin za kojeg pouzdano znam da se u Hrvatskoj može kupiti je marke Ducros i, pogodite što, na hrvatskoj deklaraciji je preimenovan u kim. Kumin marke Ducros, pogrešno deklariran kao kim, možete kupiti u Konzumu, Intersparu, a vjerojatno i u drugim većim supermarketima.

Prije nekoliko mjeseci pisala sam o pogrešnom nazivanju savojskog kupusa keljom u hrvatskom jeziku, a bojim se da te dvije zabune nisu ni izdaleka sve čime hrvatski jezik može ljudima upropastiti ručak. 

Dakle, da ponovim, za ovaj furikake trebate koristiti začin na čijoj ambalaži na hrvatskom jeziku piše "kim", ali samo zato jer se zapravo radi o kuminu koji je pogrešno deklariran kao kim. Ako odlijepite etiketu na hrvatskom jeziku, vidjet ćete da ispod piše "cumin". Nemojte koristiti začin nekog drugog proizvođača na kojem piše "kim" jer se gotovo sigurno radi baš o kimu, a ne o kuminu. 

 

Bio&bio u svojoj Internet trgovini prodaje začin koji je deklariran kao kumin, no, nisam ga probala, tako da ne mogu sa sigurnošću ustvrditi radi li se o kimu ili kuminu. Budući da bio&bio ima i začin deklariran kao kim istog proizvođača, optimistična sam. Ako netko proba, neka javi jesu li taj kumin i kim ispravno deklarirani.

Sezam - nori furikake

Meni omiljeni furikake uz gomashio sadrži i algu nori koja daje vrlo umami okus. Iako koristim već tostiranu nori Blue Dragon (koju se može kupiti u svakom supermarketu), prije usitnjavanja ju volim još par sekundi tostirati, i opet, u mikrovalnoj pećnici. Tako tostiranu ju je lako smrviti među prstima, a posao dovršava blender. 

Algu, sezam i sol obično miješam neposredno prije stavljanja na rižu (ili na samoj riži), ali ukoliko želite odmah pripremiti mješavinu, na 100 g sezama i 10 g soli idu 3 lista nori alge. 

Sezam - nori - shiso furikake

Umjesto soli kao sastojak za ovaj furikake ponekad upotrijebim shiso furikake iz bio&bio. Ako sastojke na rižu dodajem odvojeno, sol ili shiso furikake koji ju sadrži pospem direktno na rižu, a ostale sastojke iznad.

Veganski Nutella keksi

Inspiracija za ove kekse bio mi je mnogima omiljen, ali nažalost neveganski, namaz Nutella. Lješnjaci i čokolada su tu, a mlijeko (bilo koje vrste) je nepotrebno. Priprema je brza, ako se ne računa čekanje. Neću vas zamarati valjanjem tijesta, rezanjem izrezivačima, ponovnim valjanjem da se upotrijebi ostatak i tako dalje. Keksi će se vrlo brzo pojesti bez obzira na to kako izgledaju.

Ovi keksi jesu veganski, ali su jako kalorični, jako slatki, pripremljeni s bijelim šećerom i brašnom, tako da ipak nemojte pretjerivati s njima. Pojesti 2-3 keksa je u redu, ali nemojte sad poput mene odjednom pojesti 16 komada.

Nutella keksi

Sastojci (za 40 keksa):

150 g oštrog brašna

1/4 čajne žličice soli

1/2 čajne žličice praška za pecivo

75 g bijelog šećera

100 g čokolade u prahu ili naribane čokolade za kuhanje 

50 g mljevenih lješnjaka
75 g veganskog margarina

Priprema:

Margarin izvadite iz hladnjaka sat vremena prije pripreme tijesta. 

Brašno, sol i prašak za pecivo zajedno prosijte u zdjelu. Dodajte šećer, mljevene lješnjake i čokoladu te promiješajte pjenjačom. 

Izmrvite margarin u suhe sastojke i umiješajte pomoću pastry blendera, dva noža paralelnih oštrica, multipraktika ili prstima dok ne nastane smjesa koja se drži zajedno. 

Na radnu površinu položite pola metra plastične folije za hranu (ukoliko nemate plastičnu, možete upotrijebiti aluminijsku foliju) dužom stranicom prema sebi. Tijesto za kekse izvadite na foliju i oblikujte valjak ("kobasicu") duljine oko 40 cm. Ne mora biti savršen valjak. Omotajte tijesto folijom i zavrnite krajeve. Ukoliko želite, možete ga ovako omotanog dodatno oblikovati valjanjem po radnoj površini. Tijesto stavite u hladnjak na dva sata.

Ugrijte pećnicu na 175°C. Veći lim za pečenje obložite papirom za pečenje ili upotrijebite neprijanjajuću silikonsku foliju za pečenje. 

Valjak tijesta izvadite iz plastične folije. Narežite ga na ploškice debljine 1 cm koje rasporedite po papiru za pečenje pazeći da ih ne stavite preblizu jer će se zbog praška za pecivo malo raširiti. Pecite 15 minuta. Izvadite kekse iz pećnice i stavite na rešetku da se ohlade. Ono što se ne pojede u roku par sati zatvorite u kutiju. Keksi tako mogu stajati na sobnoj temperaturi barem tjedan dana.

Napomena:

Veganski margarin možete kupiti u prodavaonicama zdrave hrane i u Mercatoru. Manje više sve čokolade za kuhanje su veganske, ali, za svaki slučaj, provjerite sastav. Kraš čokolada u prahu je veganska.

Ukoliko ne možete naći mljevene lješnjake napravite ih sami. Da bi bili finiji, lješnjake prije mljevenja treba tostirati. Otkad su mi nekoliko puta zagorili u pećnici, tostiram ih u mikrovalnoj pećnici. Suprotno uvriježenom vjerovanju, mikrovalna pećnica ne grije samo vodu, ona grije i ulje, i to brže nego vodu. Koristim poklopac vatrostalne posude po kojem rasporedim 150 g lješnjaka. Tostiram na 800 W (to je maksimum moje mikrovalne pećnice) oko 5 minuta tijekom kojih ih dvaput promiješam. Nakon tostiranja pustim ih da se malo ohlade, zavežem u kuhinjsku krpu i trljam da se oljušte. U redu je ako na lješnjacima ostane malo ljuskica. 

Za mljevenje lješnjaka i ribanje čokolade koristim običan ručni mlinac za orahe.

Krem juha od krumpira i poriluka

Ovo je jedna od omiljenih mi juha. Četiri puta sam ju pripremala u posljednja četiri tjedna, i to svaki put dovoljno za više dana. Krumpir mi je inače omiljena hrana i mogla bih ga jesti svaki dan, za svaki obrok.

Svjesna sam da se krem juhama u pravilu nazivaju juhe koje sadrže vrhnje, no taj naziv je sve više uobičajen i za juhe koje su zgusnute samim povrćem (pire juhe). (Biljno) vrhnje je ovdje zaista nepotrebno. 

Krem juha od krumpira i poriluka

Sastojci (za 5 porcija):

700 g oguljenih krumpira (6 krumpira srednje veličine)

350 g poriluka

1 jušna žlica ulja (14 g)

2.5 čajne žličice soli (15 g)

3 prstohvata sušenog mažurana (1 g)

pola čajne žličice mljevenog pimenta (1 g)

1 čajna žličica soja sosa (1 g)

Litra i pol vode

Svježi vlasac za ukrašavanje

Priprema:

Oguljene krumpire narežite na ploške debljine najviše 1 cm. Potopite ih u vodu da ne oksidiraju dok dođu na red.

Poriluk prepolovite uzduž i operite pod mlazom vode, odvajajući slojeve jer se među njih zna zavući zemlja. Narežite na polukolutiće debljine 0.5-1 cm. Ako je poriluk jako mokar, možete upotrijebiti centrifugu za salatu da ga osušite.

Trebat će vam lonac za kuhanje u kojem se dvije i pol litre tekućine može kuhati bez prekipljavanja. Ako nemate non-stick posudu te veličine, možete pokušati non-stick trik poznatog kuhara Tala Ronnena: posuti sol po dnu posude, grijati jednu minutu, dodati ulje, grijati još pola minute i tek onda dodati povrće. Postupila sam tako nekoliko puta, i, u mojim jeftinim posudama (i sa Sanusolom kojeg koristim umjesto soli) nikad ne bude toliko non-stick kao u pravom non-stick posuđu.

Ugrijte ulje i na laganoj vatri pirjajte poriluk, lagano ga posolivši i uz neprekidno miješanje. Kad ispari voda koju je pustio poriluk, dodajte sve ostale sastojke osim vlasca. Voda bi trebala prekriti krumpir za nekoliko centimetara. Kuhajte na laganoj vatri dok krumpir ne omekša, dvadesetak minuta.

Pustite da se malo ohladi i štapnim mikserom na najmanjoj brzini lagano usitnite otprilike 2/3 krumpira i poriluka. Pazite da ne pretjerate s blendanjem jer ćete dobiti ljepilo. Ukoliko ne posjedujete štapni mikser, 2/3 juhe ulijte u posudu multipraktika ili blendera i pulsirajućim načinom rada usitnite, pazeći da ne pretjerate. Vratite u posudu i sve promiješajte.

Poslužite juhu u zdjelicama ukrašenu svježim vlascem.

Juha se može čuvati u hladnjaku najmanje 3 dana, ali vjerojatno ćete ju pojesti ranije.

Napomena:

Mljeveni piment možete kupiti u Konzumu i Mercatoru.