Celer šnicli

Prije dugo vremena objavila sam recept za veganski tartar, a nikad nisam otkrila što je na tanjuru s tim tartarom. Pa evo da sad ispravim taj propust. 

Celer šnicl ili Sellerieschnitzel jelo je popularno među vegetarijancima (i ostalima) u Austriji, a drugdje skoro nepoznato. Prvi put sam ga jela u Austriji i začudila se koliko je gomolj celera fin kad je pohan.

U mnogim receptima gomolj celera se kuha prije pohanja, ali ako je tanko narezan, za time nema potrebe.

Mnogi se pitaju kako pohati bez jaja. Jednostavno: umjesto razmućenih jaja pomiješa se brašno i voda u smjesu kao za palačinke. To može biti pšenično brašno, ali ja radije koristim slanutkovo, s malo delikatesnog francuskog kvasca i crne soli za aromu te kurkume za boju. 

Celer se obično poha u ulju u tavi, ali ova verzija iz pećnice je manje masna i zahtijeva manje stajanja uz štednjak.

Celer šnicli

Sastojci (za 3 porcije):
1 srednje velik gomolj celera (neočišćen mase oko 500 g, očišćen i oguljen mase oko 375 g)
1 jušna žlica soli (18 g)
2.5 jušne žlice ulja (35 g)

Mokra smjesa:
75 g slanutkovog brašna
2 jušne žlice delikatesnog francuskog kvasca (10 g)
1/4 čajne žličice crne soli (1.5 g)
1/4 čajne žličice kurkume (0.5 g)
2 dl vode

Suha smjesa:
100 g krušnih mrvica
25 g sezama
1 jušna žlica sušenog mažurana (1.7 g)
1 čajna žličica svježe mljevenog papra (2.3 g)

Priprema:
Celer očistite i ogulite (ako ga dobro iščetkate, koru možete iskoristiti za povrtni temeljac). Prepolovite ga i narežite na ploške debele do 5 mm. Posolite svaku plošku i pustite da stoji sat vremena da celer pusti vodu i omekša.

U zdjelu prosijte slanutkovo brašno, dodajte ostale sastojke za mokru smjesu i pjenjačom izmiješajte. U tanjuru pomiješajte sve sastojke za suhu smjesu.

Ugrijte pećnicu na 200°C.

Ocijedite ploške celera gnječeći ih da izađe što više vode (ali pazeći da ih ne oštetite). Isperite ih pod vodom i opet ocijedite gnječeći (ovo je potrebno da celer ne bude preslan). Osušite ih između dva kuhinjska ručnika (papirnata ili platnena).

Veliki lim za pečenje obložite papirom za pečenje ili neprijanjajućom podlogom, koju kistom premažite uljem.

Svaku plošku celera umočite u mokru smjesu i obložite suhom smjesom za pohanje jednolično sa svih strana. Slažite na nauljenu podlogu za pečenje.

Kad ste složili sve ploške celera na podlogu za pečenje, premažite ih uljem, najbolje tapkanjem, pazeći da ne pomaknete smjesu za pečenje s celera. Ako imate ulje u spreju, još bolje, upotrijebite ga umjesto kista. 

Pecite dok smjesa za pohanje ne postane hrskava, a celer mekan da ga je lako probosti čačkalicom, oko 40 minuta.

Poslužite s veganskim tartarom.

Napomena:
I mokre i suhe smjese za pohanje će vam ostati jer je nemoguće raditi s njima ako ih nema više nego što je potrebno. Suhu smjesu možete čuvati na sobnoj temperaturi najmanje koliko je najkraći rok trajanja nekog od sastojaka koje sadrži. Mokra smjesa može stajati 2 dana u hladnjaku. Od ostataka mokre smjese za pohanje možete pripremiti veganski omlet. 

Kurkumu marke Kotanyi možete kupiti u manje više svakoj prodavaonici hrane. Ako nemate crnu sol, upotrijebite običnu, razlika u okusu nije presudna.

Nisu sve krušne mrvice veganske. Za svaki slučaj provjerite sastav prije kupnje.

Pikantna juha od graha

Vodu od kuhanja graha često se savjetuje baciti, no ako se grah već namakao u vodi koju se bacilo i kuhao u novoj vodi, može ju se iskoristiti za juhu. Grah, koliko god bio zbog toga na zlom glasu, značajnije napuhuje samo prvih par tjedana konzumacije one koji nisu navikli na njega. Dakle, rješenje je jesti grah i/ili druge mahunarket svaki dan, pa makar samo nekoliko žlica humusa na kruhu ili sa štapićima svježeg povrća.

Ovo je brzinsko jelo ako već imate kuhane grah, povrtni temeljac i mirepoix.

Pikantna juha od graha

Sastojci (za 2 porcije):

200 g kuhanog graha trešnjevca (kojeg ste prije kuhanja namakali i vodu od namakanja bacili)
Voda od kuhanja graha + toliko povrtnog temeljca da bude ukupno litra i pol

65 g mirepoixa
3 manja ili 2 veća režnja češnjaka (9 g)
1 jušna žlica ulja (14 g)

1 čajna žličica soli (6 g)
1 jušna žlica svježeg kopra, nasjeckanog (0.5 g)
1/2 čajne žličice mljevenog kumina
Chili u prahu prema ukusu

Priprema:

Češnjak zgnječite gnječilicom ili nožem na dasci pa iskosajte. Ugrijte ulje na laganoj vatri i propirjajte češnjak minutu-dvije uz stalno miješanje, pazeći da ne izgori. 

Dodajte mirepoix i pirjajte dok se ne odmrzne i pomiješa s češnjakom (ako imate svježe pripremljeni mirepoix, samo ga pomiješajte s češnjakom).

Dolijte mješavinu vode od kuhanja graha i povrtnog temeljca, grah, sol, kumin i chili, te pustite da zavrije. Dodajte svježi kopar, promiješajte, kušajte, te dodajte još začina ako je potrebno. 

Napomena:

Svježi kopar možete kupiti na tržnicama. Ako ga ne uspijete pronaći, upotrijebite jednu čajnu žličicu sušenog kopra (kojeg prodaju u manje više svakoj prodavaonici hrane), kojeg dodajte kad i ostale začine.

Pazite da ne upotrijebite kim umjesto kumina (osim ako vam je baš namjera upotrijebiti kim). 

Crna sol

Kod veganiziranja neveganskih recepata, ovisno o namjeni, umjesto jaja koriste se najraznovrsnije namirnice, od lanenih sjemenki, preko tofua, kukuruznog škroba, pirea od jabuke, praška za pecivo, do banane. No, ako je jelu potrebno dati aromu jajeta, koristi se jedan pomalo egzotičan začin.

Predstavljam vam crnu sol. Koja je zapravo ružićasta.

Ali, u velikim kristalima izgleda crno.

Sol je to u kojoj prevladava natrij klorid, ali zbog tragova sumporovodika smrdi po jajima. Zbog toga se često koristi u veganskim imitacijama jaja, primjerice, u salatama s tofuom koji glumi kuhana jaja, ili u tofu kajgani. Aroma je intenzivnija ako se ovu sol pospe po gotovom jelu umjesto da ju se umiješa tijekom pripreme.

Crna sol, poznata i pod nazivom kala namak, u indijskoj kuhinji koristi se u raznoraznim jelima i mješavinama začina, u kojima se ne osjeti toliko miris sumporovodika, koliko zaokružuje ostale arome.

Crnu sol možete kupiti u bio&bio poslovnicama i Internet trgovini, te u vegetarijanskom fast food restoranu Green Point u Varšavskoj ulici u Zagrebu.

Puding od butternut tikve

Butternut tikva prija i u slatkim jelima, posebno kad joj se doda tzv. pumpkin spice mix. 

Puding od butternut tikve

Sastojci (za 3 porcije):

300 g oguljene pečene butternut tikve

3 dl sojinog mlijeka (310 g)

2 jušne žlice kukuruznog škroba (15 g)

1/2 čajne žličice cimeta (1.3 g)

1/4 čajne žličice pimenta (oko 0.5 g)

1/4 čajne žličice đumbira u prahu (oko 0.5 g)

na vrh noža klinčića u prahu

1/2 čajne žličice vanilije u prahu ili 1 čajna žličica arome vanilije

Priprema:

Butternut tikvu i sojino mlijeko izmiksajte štapnim mikserom da dobijete glatku kremu. Dodajte začine i kukuruzni škrob i dobro promiješajte pjenjačom da ne ostanu grudice škroba. 

Kuhajte na laganoj vatri dok smjesa ne zavre i još minutu-dvije. Ulijte u zdjelice i ohladite na sobnu temperaturu. Stavite zdjelice u hladnjak na sat-dva da se puding stvrdne.

Poslužite s veganskim šlagom.

Napomena:

Da biste ispekli butternut tikvu, prepolovite ju, izvadite sjemenke (operite ih, osušite i sačuvajte za sadnju) i polovice tikve stavite u vrećicu za pečenje ili prerezane strane kistom premažite uljem, stavite prerezanom stranom prema dolje na lim obložen papirom za pečenje, silikonskom podlogom ili samo nauljen i pecite na 200°C oko sat vremena. 

Slobodno dodajte više klinčića, ali pazite da ne pretjerate jer bi puding mogao postati nejestiv. 

Ako koristite nezaslađeno sojino mlijeko, možda ćete trebati dodatno zasladiti puding, koristite zaslađivač po želji.

Kukuruzni škrob se prodaje pod nazivima Gustin i Gussnel u manje više svakoj prodavaonici hrane.

Vaniliju u prahu možete kupiti u Garden i bio&bio poslovnicama i Internet trgovinama (bezobrazno je skupa pa ju kupujem preko ebaya). Možete i sami samljeti mahune vanilije ako je vaš blender dovoljno snažan. Možete koristiti sjemenke iz mahune vanilije. Na kraju krajeva, možete umjesto kukuruznog škroba upotrijebiti istu količinu praška za puding od vanilije i izostaviti vaniliju.

Granovita sojin šlag u dozi pod tlakom može se kupiti u Mercatoru. 

Humus

Humus je vjerojatno najpopularniji namaz / dip od povrća među veganima širom svijeta. I neveganima je omiljen jer je vrlo ukusan, a budući da se priprema od mahunarke zdraviji je nego mnogi kupovni namazi. Tradicionalno se za pripremu humusa koristi sezamova pasta tahini, sezam izmiksan dok sam ne pusti ulje (po mogućnosti bez dodavanja sezamovog ulja posebno) u glatku pastu. Ali, tahini je u Hrvatskoj poprilično skup, a većina blendera nije toliko snažna da ga napravi od sezama. 

Umjesto tahinija za humus možete koristiti i samo mljevene sjemenke sezama, bez da žrtvujete okus. Ako vam je blender preslab za napraviti tahini, ionako ne biste mogli humus izblendati toliko da bude potpuno kremast, a u humusu s teksturom sjemenke sezama ne smetaju.

Humus 

Sastojci (za 6 porcija):
100 g tostiranog i djelomično samljevenog integralnog sezama

3 režnja češnjaka (oko 15 g) ili prema ukusu
1 jušna žlica (14 g) maslinovog ulja

720 g kuhanog (ili 3 konzerve) slanutka, ocijeđenog i ispranog
2 jušne žlice limunovog soka (30 g)
1 čajna žličica soli (6 g)

Voda, tek onoliko koliko je potrebno vašem blenderu ili multipraktiku da napravi humus

Kumin, slatka začinska paprika i maslinovo ulje za ukrašavanje

Priprema:
Češnjak zgnječite prešom ili nožem na dasci.

U blender ili posudu multipraktika stavite sve sastojke osim sastojaka za ukrašavanje. Blendajte, prvo na manjoj, a zatim na većoj brzini. Ukoliko je potrebno, svako toliko isključite blender i metlicom pogurnite sadržaj prema nožu blendera. Prilikom blendanja dodajte onoliko vode koliko je potrebno da biste dobili humus željenje konzistencije. Ukoliko ćete humus koristiti kao dressing za salatu, slobodno dodajte više vode. Ako ćete ga pak koristiti kao namaz ili dip, nikako nemojte dodati više od 100 ml vode.

Rasporedite humus u zdjelice, pospite kuminom i slatkom začinskom paprikom te ulijte malo maslinovog ulja na površinu. Poslužite s kruhom po izboru, štapićima celera i mrkve ili upotrijebite kao dressing za salatu.

Varijacija: Humus s pečenim paprikama
Prije blendanja dodajte 3 veće ili 4 manje pečene paprike (oko 240 g), prethodno dobro ocijeđene. Udvostručite količinu češnjaka. Budući da su kupovne pečene paprike (iz tegli) kisele i slane, prilagodite količinu limunovog soka i soli. Osobno smanjim količinu soli za četvrtinu, a količinu limunovog soka ne mijenjam.

Napomena: 
Ukoliko ipak poželite koristiti kupovni tahini, možete ga naći u Mercatoru i bio&bio prodavaonicama.

Pazite da umjesto kumina ne upotrijebite krivi začin - kim.

Meksička salata i guacamole

Prije desetak godina u Billi sam kupovala meksičku salatu njihove vlastite proizvodnje. Bila mi je finija nego meksičke salate iz drugih trgovina jer je umjesto svježe ili ukiseljene paprike sadržavala pečenu papriku. Budući da je ta salata bila dosta skupa za količinu koju sam mogla pojesti, počela sam ju sama pripremati. I tako mi je palo na pamet dodati zelene masline punjene paprikama i bučino ulje, koje mi je najfinije u grah salatama. Masline se uzgajaju i jedu u Meksiku, a buče potječu iz Novoga svijeta (iako se ulje proizvodi od štajerske buče, Cucurbita pepo var. styriaca). 

Da bi meksička gozba bila potpuna, uz meksičku salatu pripremila sam i guacamole. 

Meksička salata

Sastojci (za 2 porcije glavnog jela ili 4 porcije priloga):

240 g kuhanog crvenog graha (ili jedna konzerva standardne veličine)

240 g kuhanog kukuruza šećerca (ili jedna konzerva standardne veličine)

3 pečene paprike (180 g)

140 g delikatesnih kiselih krastavaca

140 g zelenih maslina punjenih paprikama

3 prstohvata sušenog vlasca

1/4 čajne žličice svježe mljevenog šarenog papra

1/4 čajne žličice Kotanyi chili mješavine začina

Jedna i pol jušna žlica bučinog ulja (oko 20 g)

Priprema:

Grah ocijedite i isperite. Kukuruz ocijedite. Pečene paprike narežite na trake široke 1-2 cm. Kisele krastavce narežite na ploškice debljine pola do jednog centimetra (šire kisele krastavce prvo uzduž prepolovite). Masline punjene paprikama narežite na ploškice. Ako su manje, samo ih prepolovite. Pomiješajte sve sastojke, izmiješajte ih viljuškom i poslužite. 

Napomena: 

Sudeći prema popisu sastojaka Kotanyi chili mješavine začina i mom nosu, ako želite sami napraviti sličnu mješavinu začina, trebate pomiješati sljedeće: 40 g chili praha, 20 g slatke začinske paprike, 20 g kumina (pazite da ne upotrijebite krivu biljku, kim, ovdje je objašnjeno kako možete biti sigurni da kupujete baš kumin), 10 g soli, 5 g češnjaka u prahu, 2 g sušenog origana (malo ga sameljite), 2 g crnog papra i 1 g kajenskog papra.

Guacamole

Sastojci (za 4 porcije):

5 zelenih jalapeño paprika (oko 25 g)

1 manji luk (oko 100 g)

1 avokado (oko 200 g jestivog materijala)

Sok jednog limuna (2 jušne žlice, 30 g)

1 čajna žličica soja sosa (5 g)

1/4 čajne žličice soli (1.5 g)

Malo svježe mljevenog crnog papra

1 rajčica (oko 150 g)

Priprema:

Jalapeño paprike prepolovite i izvadite im sjemenke i membrane. Sitno nasjeckajte luk i jalapeño paprike. Prepolovite avokado, uklonite košticu i žlicom izvadite meso avokada u zdjelu. Dodajte avokadu sve ostale sastojke osim rajčice. Gnječilicom za krumpir zgnječite avokado, ali tako da ostane krupnijih komadića. Rajčicu narežite na kockice i dodajte smjesi. Izmiješajte viljuškom. Poslužite s tortilja čipsom, kruhom ili kao punjenje za wrapove. 

Napomena:

Za guacamole se obično koristi sok limete, ali limete su kod nas puno preskupe. Neki u guacamole dodaju češnjak. Nisam to nikad pokušala, nezamislivo mi je. Ukoliko volite svježi korijander, dodajte ga u guacamole. Ja sam od onih kojima on ima okus po sapunu. Pokušat ću se ipak naviknuti na njega, ali još uvijek skupljam hrabrost. 

Jalapeño paprike možete kupiti u Mercatoru, Intersparu, a vjerojatno i u drugim supermarketima. 

Onigiri, furikake, i još jedna zabuna u hrvatskom jeziku

Jedno od najpopularnijih japanskih jela je onigiri, "loptica" od riže. Onigiri se priprema od japanske, tzv. sushi, riže kratkog zrna, koja je ljepljivija nego riža dugog zrna (ali, pazite, to nije ljepljiva, odnosno slatka riža). Za onigiri ne morate kupiti rižu koja je baš deklarirana kao sushi riža, ona je jako skupa, možete koristiti i drugu rižu kratkog zrna koja je namijenjena za pudinge. Osobno koristim ovu rižu.

Rižu kratkog zrna potrebno je skuhati prema uputama na pakiranju (Japanci kuhaju bez soli) i dok je još vruća vlažnim rukama oblikovati kuglice ili oblike koji vam se sviđaju. Moje ruke ne vole baratati vrućom rižom, tako da koristim kalupe, koje je također potrebno navlažiti vodom prije upotrebe i između svaka dva onigirija. Imam baš kalupe za onigiri / sushi, ali mogu se koristiti i kalupi za kolače. Uobičajen oblik je trokut (tj. prizma kojoj je baza trokut), ali pogrešno je vjerovanje da onigiri mora biti tog oblika. Kojeg god oblika ju napravite, loptica od riže je onigiri. Osim ako u rižu prvo umiješate ocat. U tom slučaju ste dobili sushi.

Onigiri se često nosi u lunch paketima, zbog čega ga se zna puniti ukiseljenim povrćem koje djeluje kao prirodni konzervans. Umeboshi (ume šljiva (koja je zapravo marelica) ukiseljena mliječno kiselim vrenjem poput kiselog kupusa) je vjerojatno najpopularnije punjenje, ali i ukras na površini (jer onda onigiri izgleda kao japanska zastava). Onigiri je uobičajeno umotati u traku nori alge, ali, ukoliko ga nećete odmah pojesti, nori se može previše namočiti i izgubiti hrskavost. Također, onigiri se može prepržiti na ulju ili posuti mješavinom začina za rižu koja se zove furikake.

Odozdo u smjeru kazaljke na satu: onigiri s umeboshi, onigiri s wasabi kikiriki furikake, onigiri sa spicy sesame furikake, onigiri s kikiriki Tabasco furikake, onigiri sa shiso furikake

Umeboshi i furikake čest su dodatak i običnoj kuhanoj riži u zdjelici.

Shiso

U bio&bio se može kupiti furikake koji sadrži prah lišća japanske začinske biljke shiso, umeboshi i sol. Ako volite umeboshi i ume ocat i ovaj furikake bi vam se morao svidjeti. Nažalost, cijena mu je paprena, ali nema mogućnosti da ga sami pripremimo. Koliko mi je poznato, u Hrvatskoj se ne prodaju niti ume niti shiso. Srećom, jedno pakiranje traje mjesecima.

Gomashio - sezam i sol

Najpoznatiji furikake je gomashio, mješavina prženog integralnog sezama i soli, koji se već dugo može kupiti i kod nas, u Mercatoru i prodavaonicama zdrave hrane. Gomashio je poprilično skup, i brzo se pojede jer je jako fin (za razliku od shiso praha može ga se jesti samog), ali jednostavno ga je pripremiti kod kuće. 

Potrebno je tostirati sezam. Može ga se tostirati u suhoj tavi, miješajući i pazeći da ne zagori, ali, jednostavnije je u mikrovalnoj pećnici.

Da biste tostirali sezam, stavite oko 100 g u zdjelicu namijenjenu kuhanju u mikrovalnoj pećnici i tostirajte na 800 W oko 4 minute. Tijekom tostiranja 2-3 puta otvorite pećnicu i promiješajte sezam (nemojte koristiti plastični pribor koji nije otporan na visoke temperature jer je sezam jako vruć). Sezam izvadite iz pećnice kad počne tamniti i razvije aromu. Pustite ga da se ohladi. Još neko vrijeme će se tostirati. Nakon nekih pola sata sezam usitnite u blenderu uz povremeno miješanje lopaticom, ili u tarioniku, dok otprilike 50% zrna nije samljeveno. Mljeveni tostirani sezam držite u hladnjaku da ne užegne. Ukoliko ga morate držati na sobnoj temperaturi, nemojte odmah samljeti ukupnu količinu nego samo koliko vam je potrebno. 

Da biste dobili gomashio, sezamu dodajte desetinu njegove mase soli, dakle, na 100 g sezama dodajte 10 g soli. 

Kikiriki - Tabasco furikake

Ovaj furikake je dosta vlažan, ali možete ga malo posušiti u mikrovalnoj pećnici. Koristite nezasoljen pržen kikiriki ili pržen u ljusci pa oljušten. Ne morate ljuštiti unutarnju crvenu kožicu, ona sadrži puno antioksidansa resveratrola. Kikiriki sameljite. Na svakih 10 g kikirikija dodajte 10 kapi Tabasco sosa. Dobro promiješajte i rasporedite po riži.

Wasabi kikiriki furikake

U blenderu sameljite wasabi kikiriki. Imajte na umu da je wasabi kikiriki poprilično zaslađen što možda ne osjetite dok ga jedete samog, ali na riži će se osjetiti. To ne mora biti problem. Mnogi komercijalni furikake sadrže šećer. Probajte, možda vam se svidi.

Spicy sesame furikake

Sastojci:
60 g tostiranog, djelomično mljevenog sezama
1 čajna žličica soli (6 g)
1 čajna žličica kumina (2 g)
1 čajna žličica kajenskog papra (2 g)
2 jušne žlice sušenog origana (6 g) 

Priprema:
Pomiješajte sve sastojke. Čuvajte u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku.

Napomena:

Kajenski papar marke Kotanyi možete kupiti u većini supermarketa.

Source: Ducros

Kumin nije isto što i kim. Pazite da ne upotrijebite krivi začin. Iako su sjemenke kumina (Cuminum cyminum) i kima (Carum carvi) sličnog izgleda, okusi su im različiti i ta dva začina ne pašu uz ista jela. Nažalost, u Hrvatskoj se kumin i kim toliko često brkaju da se krivo prevode čak i nazivi na deklaracijama. Jedini kumin za kojeg pouzdano znam da se u Hrvatskoj može kupiti je marke Ducros i, pogodite što, na hrvatskoj deklaraciji je preimenovan u kim. Kumin marke Ducros, pogrešno deklariran kao kim, možete kupiti u Konzumu, Intersparu, a vjerojatno i u drugim većim supermarketima.

Prije nekoliko mjeseci pisala sam o pogrešnom nazivanju savojskog kupusa keljom u hrvatskom jeziku, a bojim se da te dvije zabune nisu ni izdaleka sve čime hrvatski jezik može ljudima upropastiti ručak. 

Dakle, da ponovim, za ovaj furikake trebate koristiti začin na čijoj ambalaži na hrvatskom jeziku piše "kim", ali samo zato jer se zapravo radi o kuminu koji je pogrešno deklariran kao kim. Ako odlijepite etiketu na hrvatskom jeziku, vidjet ćete da ispod piše "cumin". Nemojte koristiti začin nekog drugog proizvođača na kojem piše "kim" jer se gotovo sigurno radi baš o kimu, a ne o kuminu. 

 

Bio&bio u svojoj Internet trgovini prodaje začin koji je deklariran kao kumin, no, nisam ga probala, tako da ne mogu sa sigurnošću ustvrditi radi li se o kimu ili kuminu. Budući da bio&bio ima i začin deklariran kao kim istog proizvođača, optimistična sam. Ako netko proba, neka javi jesu li taj kumin i kim ispravno deklarirani.

Sezam - nori furikake

Meni omiljeni furikake uz gomashio sadrži i algu nori koja daje vrlo umami okus. Iako koristim već tostiranu nori Blue Dragon (koju se može kupiti u svakom supermarketu), prije usitnjavanja ju volim još par sekundi tostirati, i opet, u mikrovalnoj pećnici. Tako tostiranu ju je lako smrviti među prstima, a posao dovršava blender. 

Algu, sezam i sol obično miješam neposredno prije stavljanja na rižu (ili na samoj riži), ali ukoliko želite odmah pripremiti mješavinu, na 100 g sezama i 10 g soli idu 3 lista nori alge. 

Sezam - nori - shiso furikake

Umjesto soli kao sastojak za ovaj furikake ponekad upotrijebim shiso furikake iz bio&bio. Ako sastojke na rižu dodajem odvojeno, sol ili shiso furikake koji ju sadrži pospem direktno na rižu, a ostale sastojke iznad.

Varivo od mješavine mahunarki

Ovo je jedno od omiljenih mi variva. Uvijek ga pripremim toliko da ga imam za više dana. Može se i zamrznuti u porcijama te po potrebi odmrzavati u mikrovalnoj pećnici (ili na štednjaku). Recept je dovoljan za 5-6 porcija.

Varivo od mješavine mahunarki

Sastojci:

200 g suhe mješavine mahunarki (ili, još bolje, mješavine mješavina mahunarki), ako u mješavini ima i žitarica, poput ječma, tim bolje

75 g suhih mahunarki kojih nema u gornjoj mješavini, primjerice azuki, leća, mung grah, slanutak, u biti, upotrijebite sve mahunarke koje imate, a nisu toliko velike da se moraju dulje kuhati

1 jušna žlica (14 g) ulja, maslinovog ili nekog ulja neutralnog okusa (suncokretovog, repičinog)

3 srednje velike glavice luka (350 g), narezane na tanke polumjesece

4-6 mrkvi (300 g), narezanih na kolutiće ili kockice
40 g korijena celera, narezanog na sitne kockice, stranice nekoliko mm

40 g pastrnjaka, narezanog na sitne kockice, stranice nekoliko mm 

3 manja ili 2 veća režnja češnjaka (9 g), zgnječena

200 g dimljenog tofua, narezanog na kvadre stranica 1 do 1.5 cm
1 čajna žličica pimenta

1 čajna žličica soli

3 prstohvata (1 g) sušenog mažurana

1/4 čajne žličice mljevenog crnog papra, ili, ako ste sigurni da se nitko drugi neće buniti, zapaprite prema ukusu
3 prstohvata sušenog ljupčaca, ako ga uspijete naći

3 prstohvata sušenog čubra, ako ga uspijete naći

2 litre vode

pola litre pasirane rajčice

začini po želji za ukrašavanje

Priprema:

Ovo varivo se priprema u ekspres loncu. Moguće ga je pripremiti i u običnom loncu, ali, čak i namočenom grahu potrebna su 3 sata da se u njemu skuha. Ako imate živaca čekati 3 sata, nadgledati, paziti da ne iskipi, dodavati vodu kad ispari, povremeno promiješati, samo naprijed. 

Večer prije pomiješajte sve suhe mahunarke i smjese mahunarki koje koristite, operite ih u nekoliko voda i namočite. Ujutro ocijedite vodu i operite namočene mahunarke. Tako ćete smanjiti probavne probleme koje mahunarke znaju uzrokovati nenaviklima na njih. 

U ekspres loncu na laganoj vatri pirjajte luk na ulju. Posolite luk da pusti vodu, ili upotrijebite non-stick trik Tala Ronena. 

Nakon 3 minute dodajte dimljeni tofu. Nastavite pirjati dok ne ispari tekućina. Dodajte mrkvu, celer i pastrnjak i pirjajte još jednu minutu pazeći da ne zagori. 

Dodajte sve ostale sastojke osim pasirane rajčice, zatvorite i, nakon što se postigne funkcionalni tlak, kuhajte 55 minuta (pri tlaku 50 kPa iznad atmosferskog, ukoliko vaš lonac radi na drugačijem tlaku, konzultirajte korisnički priručnik). 

Kad kuhanje završi, nemojte otpuštati tlak, pustite ga da prirodno padne, u protivnom bi kožice na grahu mogle popucati (ako se to i dogodi, okus je i dalje u redu, jedina posljedica je narušena estetika). Nakon što tlak padne na atmosferski, otvorite lonac i umiješajte pasiranu rajčicu. 

Servirajte u zdjelice i pospite chilijem ili, poput mene, Kotanyi chili mješavinom začina (koja sadrži i kumin, češnjak, origano). Onima koji ne vole ljuto pospite slatkom mljevenom začinskom paprikom.

Napomena:

Mješavine mahunarki, od kojih neke sadrže i žitarice, mogu se kupiti u većini prodavaonica u Hrvatskoj, a Mercator i Konzum imaju čak i svoje trgovačke marke mješavina mahunarki.

Anticipirani FAQ:

Q: Dobro, a zašto ti u skoro svako jelo stavljaš mažuran i piment?

A: Zato jer su fini, zato jer pašu i zato jer su jako dobri antioksidansi. Ali, zaista, ta dva začina zajedno stavljam samo u variva i juhe, ajde, i pokoje umake. Mažuran ne stavljam u slatka jela. U dinstance ne stavljam niti jednog od njih. U salate, možda sam koji put stavila mažuran, ali piment još nisam.

Q: A gdje da nađem ljupčac?

A: Nedavno sam kupila živu biljku u Billi. Također, neki uzgajivači bilja ga prodaju. Uspjela sam ga jednom kupiti na FloraArtu. Suh Kotanyi ljupčac kupujem u Austriji (znam znam, ne bih trebala pisati takve stvari na ovom blogu). Suho začinsko bilje se može zamijeniti svježim, tako da ga se doda volumno triput više (umjesto jedne čajne žličice suhog bilja jedna jušna žlica (koja je volumena 3 čajne žličice) svježeg bilja) i to pred kraj kuhanja (poneko svježe začinsko bilje ima toliko različit okus od sušenog da su im i upotrebe različite, no, svježi ljupčac paše u juhe i variva). Mnoge mješavine začina za juhe sadrže ljupčac. Ako dodajete takvu mješavinu, a ona sadrži sol, smanjite količinu soli koju posebno dodajete. Ljupčac neki uzgajivači nazivaju "vegeta" jer ga komercijalna mješavina začina Vegeta sadrži. Ali, nema ljupčac okus po Vegeti, nego Vegeta ima okus po ljupčacu. 

Q: A čubar, gdje da nađem čubar?

A: U Sloveniji, ili u Austriji, ili u mješavinama začina. Kotanyi provansalska mješavina začinskog bilja, koju se može kupiti u manje više svakoj prodavaonici hrane, sadrži čubar. Ovo varivo s tom mješavinom umjesto čubra je također jako fino. Isprobano više puta.

Krem juha od krumpira i poriluka

Ovo je jedna od omiljenih mi juha. Četiri puta sam ju pripremala u posljednja četiri tjedna, i to svaki put dovoljno za više dana. Krumpir mi je inače omiljena hrana i mogla bih ga jesti svaki dan, za svaki obrok.

Svjesna sam da se krem juhama u pravilu nazivaju juhe koje sadrže vrhnje, no taj naziv je sve više uobičajen i za juhe koje su zgusnute samim povrćem (pire juhe). (Biljno) vrhnje je ovdje zaista nepotrebno. 

Krem juha od krumpira i poriluka

Sastojci (za 5 porcija):

700 g oguljenih krumpira (6 krumpira srednje veličine)

350 g poriluka

1 jušna žlica ulja (14 g)

2.5 čajne žličice soli (15 g)

3 prstohvata sušenog mažurana (1 g)

pola čajne žličice mljevenog pimenta (1 g)

1 čajna žličica soja sosa (1 g)

Litra i pol vode

Svježi vlasac za ukrašavanje

Priprema:

Oguljene krumpire narežite na ploške debljine najviše 1 cm. Potopite ih u vodu da ne oksidiraju dok dođu na red.

Poriluk prepolovite uzduž i operite pod mlazom vode, odvajajući slojeve jer se među njih zna zavući zemlja. Narežite na polukolutiće debljine 0.5-1 cm. Ako je poriluk jako mokar, možete upotrijebiti centrifugu za salatu da ga osušite.

Trebat će vam lonac za kuhanje u kojem se dvije i pol litre tekućine može kuhati bez prekipljavanja. Ako nemate non-stick posudu te veličine, možete pokušati non-stick trik poznatog kuhara Tala Ronnena: posuti sol po dnu posude, grijati jednu minutu, dodati ulje, grijati još pola minute i tek onda dodati povrće. Postupila sam tako nekoliko puta, i, u mojim jeftinim posudama (i sa Sanusolom kojeg koristim umjesto soli) nikad ne bude toliko non-stick kao u pravom non-stick posuđu.

Ugrijte ulje i na laganoj vatri pirjajte poriluk, lagano ga posolivši i uz neprekidno miješanje. Kad ispari voda koju je pustio poriluk, dodajte sve ostale sastojke osim vlasca. Voda bi trebala prekriti krumpir za nekoliko centimetara. Kuhajte na laganoj vatri dok krumpir ne omekša, dvadesetak minuta.

Pustite da se malo ohladi i štapnim mikserom na najmanjoj brzini lagano usitnite otprilike 2/3 krumpira i poriluka. Pazite da ne pretjerate s blendanjem jer ćete dobiti ljepilo. Ukoliko ne posjedujete štapni mikser, 2/3 juhe ulijte u posudu multipraktika ili blendera i pulsirajućim načinom rada usitnite, pazeći da ne pretjerate. Vratite u posudu i sve promiješajte.

Poslužite juhu u zdjelicama ukrašenu svježim vlascem.

Juha se može čuvati u hladnjaku najmanje 3 dana, ali vjerojatno ćete ju pojesti ranije.

Napomena:

Mljeveni piment možete kupiti u Konzumu i Mercatoru.

Blagdansko glavno jelo

Stock illustration: Candy Cane by voodoo4u2n on sxc.hu

Neki vegani za blagdane žele da ih glavno jelo izgledom i okusom podsjeća na blagdanska glavna jela na koja su navikli u svojim preganskim danima, mesne pečenke (a ja sam se rano sjetila napisati ovaj post :> ). No, kod nas se ne može kupiti niti Tofurky niti Field Roast. Lako je veganima u SAD-u impresionirati goste nevegane.

Zato sam isprobala ovaj recept za nut roast, bezmesnu štrucu od orašastih plodova. Koristila sam ekstrakt kvasca, no, kako ga je teško naći u Hrvatskoj (ako ne i nemoguće), umjesto njega možete koristiti soja sos, ili možete njega i vodu zamijeniti bilo kojim temeljcem za juhu. Koristila sam 200 g oraha, 200 g badema, 2 brazilska oraščića (izvor selena), nešto kikirikija (neslanih peženih u ljusci i onda oguljenih) i nešto indijskih oraščića. Ova bezmesna štruca mogla bi vam se svidjeti čak i ako su vam se, kao meni, nekad davno zgadile mesne štruce. Radila bih ju i češće, samo da nije toliko kalorična.

I još sam sam isprobala seitan pečenku punjenu shiitake gljivama i porilukom najpoznatije autorice veganskih kuharica, Ise Chandre Moskowitz. Iako se divim njezinim tehnikama i stilu pisanja kojim ih prikazuje jednostavnim (tako da se i početnici odvaže isprobati ih), imam nešto drugačiji ukus kad je u pitanju začinsko bilje.

Zeznuvši se jednom davno slijedeći u slovo njen recept za paprikaš, u kojem su se na kraju mogli osjetiti samo vino i timijan, znala sam da trebam smanjiti količinu timijana u punjenju. Nisam imala svježeg, pa sam te dvije žlice svježeg timijana zamijenila jednom žličicom sušenog timijana i jednom žličicom mog omiljenog sušenog mažurana.

U samom seitanu sam ostavila sušeni timijan. Kako nisam imala komoračevih sjemenki, upotrijebila sam anis. Dosta se osjeti. Možda je komorač blaži, možda sam trebala prepoloviti količinu. Anis sam dosad koristila samo u čajevima, kompotima i kuhanom vinu, nikad u slanim jelima (zvjezdasti anis sam koristila u slanim jelima), tako da me poneki zalogaj podsjeti na slatkiše. Ako niste ludi za komoračem, ili anisom, pripazite što radite.

Kako se pinto grah ne može kupiti kod nas, a Isa je napisala da ga koristi jer seitanu daje ružićastu boju, upotrijebila sam crveni grah iz konzerve. I, uspjela sam zaboraviti maslinovo ulje u seitanu. Ispao je suh izvana, ali umak rješava problem. Ipak, vi nemojte izostaviti maslinovo ulje i slijedite upute o polijevanju pečenke temeljcem. Sve u svemu, ova pečenka je jako fina, s umakom ili bez njega.

Adventovo glutensko brašno (vital wheat gluten) možete kupiti u Mercatoru. Delikatesni francuski kvasac (nutritional yeast) možete kupiti u Moj Bio i u Bio&bio prodavaonicama zdrave hrane (i Internet trgovinama).

A umak? Nakon izrade pečenke, ostalo mi je 115 g crvenog graha iz konzerve. Izmiksala sam ga s jednom šalicom (250 g) jušnog temeljca, dodala žličicu Kotanyi provansalskog začinskog bilja (znam znam, još timijana, ali htjela sam umak sličnog okusa), žličicu Kotanyi granula luka, dvije žlice soja sosa i jednu žlicu rižinog brašna (može se koristiti i neko drugo brašno, ili nešto manje kukuruznog škroba). Zagrijavala sam mješavinu na laganoj vatri miješajući pjenjačom dok se nije zgusnula. 

Također možete napuniti Hokkaido tikvu punjenjem za seitan pečenku (ili nekim drugim) i peći ju dok ju ne bude lako probosti čačkalicom.

Sretni blagdani!

Časopis The Vegan Culinary Experience

Source: The Vegan Culinary Experience

Besplatni online veganski kulinarski časopis The Vegan Culinary Experience mnogim je veganima, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, još neotkriveno blago. Svaki broj pored četrdesetak recepata (od kojih su za mnoge navedene prilagodbe u sirove, low-fat ili brzinske recepte) donosi i informativne članke o hrani (s još recepata), aktivizmu; recenzije veganskih kuharica, proizvoda, restorana (u SAD-u doduše); te intervjue s autorima kuharica i drugim poznatim veganima. Većina recepata slijedi temu broja, no intervjuirane osobe često navedu neki svoj omiljeni recept koji ne mora nužno biti vezan uz nju.

U ponekim receptima koriste se sastojci koje je teško ili nemoguće nabaviti kod nas. Primjerice, za recepte u broju časopisa o meksičkoj kuhinji koriste se razne ljute paprike koje su nenabavljive u Hrvatskoj. No, recepti se daju prilagoditi hrvatskim (ne)prilikama.

Ako se pretplatite na newsletter, poslat će vam nekoliko recepata iz svakog sljedećeg broja unaprijed, te obavijest kad izađe novi broj. Časopis izlazi nekoliko puta godišnje i dostupan je za download u PDF formatu.

Najnoviji broj, od listopada ove godine, Quick & Easy, donosi, kako mu i naziv kaže, brzinske i jednostavne recepte.

Isprobala sam "Shiitakes in Creamy Garlic Sauce" recept na strani 111. 

Shiitakes in Creamy Garlic Sauce

Priprema zaista kratko traje, pogotovo ako se tjestenina kuha dok se sve ostalo priprema. Nisam imala penne pa sam koristila fusille. Ionako mi se više sviđa kako se fusilli ponašaju s umakom.

Koristila sam Taifun silken tofu kojeg nisam vidjela u Hrvatskoj za kupiti. Jedini silken tofu za kojeg pouzdano znam da ga ima u Hrvatskoj (na policama s etničkim namirnicama većih supermarketa) je Blue Dragon, i to je čvrst silken tofu. Nisam ga probala, no pretpostavljam da treba dodati vode kad ga se miksa u umak. Ako se koristi obični tofu, koliko god ga se miksa ostanu grudice. Također, obični tofu ima puno intenzivniji okus. Ako mislite da vam niti grudice niti okus ne bi smetali, možete probati s običnim tofuom i dodatkom vode.

Umak mi se jako svidio. Na kraju sam papar osjetila više nego češnjak. No, peršin se ipak previše osjetio, iako sam ga stavila manje nego što je u receptu. Nisam luda za svježim peršinom, okus mu nije loš, ali problem je što u svakom jelu u koje se stavi dominira. Srećom sam peršin tako rasporedila da ga nije bilo u svakom zalogaju. Sljedeći put ću jelo napraviti bez peršina, a za boju ga poslužiti na posteljici od nekog zelenog lisnatog povrća.

Također sam pripremila Fragrant Potatoes & Peanuts prema receptu na strani 141. Imala sam mahune kardamoma, tako da sam morala izvaditi sjemenke i usitniti ih u tarioniku. Mljeveni kardamom se može kupiti u Moj Bio prodavaonici zdrave hrane (i Internet trgovini). Morala sam sam dodati malo vode da skuham krumpire do kraja. Koristila sam neslane kikirikije pržene u ljusci pa sam poduplala količinu soli. Na slana jela u kojima se osjeti cimet navikla sam, no, ovdje dominira kardamom što je bila novost za mene. Na kardamom sam navikla u keksima, kompotima i čajevima, a tek u tragovima u indijskim mješavinama začina. Posebno mi se svidjela kombinacija kardamoma i češnjaka. Ljubitelji ljuće hrane će vjerojatno htjeti dodati još malo kajenskog papra.